http://psihoterapija.blogger.ba Na nekom duboko primordijalnom nivou namjera da se razumije ekvivalent je aktu ljubavi. -Anna Aragno http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/24#3294617 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/24#3294617 http://www.blogger.ba/komentari/131097/3294617 drsandic Tue, 24 Apr 2012 16:19:54 +0200 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/20#3292280 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/20#3292280 Ali, ako dana"scaron;nji svijet bez vrline tumara, uzrok je u vama, u svome ga tražite licu; Dante (Čistili"scaron;te) "nbsp;]]> http://www.blogger.ba/komentari/131097/3292280 drsandic Fri, 20 Apr 2012 23:56:53 +0200 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/09#3284999 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/09#3284999 Nakon "quot;Audicije"quot; trebalo je da prođu dvije decenije da bi jo"scaron; jedna pozori"scaron;na predstava tako duboko odjeknula u narodu, da postane, da tako kažem, integralni dio opće kulture Bosne i Hercegovine, da se njome ponosimo, dičimo. U savremenoj Bosni"nbsp;i Hercegovini novinske kolumne iz "quot;Azre"quot; agregirane u predstavi "quot;Ja, mahalu"scaron;a"quot; postigle su uistinu nevjerovatan uspjeh. U "quot;Ja, mahalu"scaron;a"quot;, poput nekada"scaron;nje situacije s "quot;Audicijom"quot;,"nbsp;na"scaron; narod"nbsp;očigledno prepoznaje i udovoljava"nbsp;jednom bitnom dijelu"nbsp;svoga bića. Da tako nije tako obuhvatna rezonanca bila bi nemoguća. Dugo sam se pitala "scaron;ta je to "scaron;to tu aktualnu predstavu toliko razlikuje, izdvajajući je"nbsp;od ostalih sjajnih pozori"scaron;nih komada koji se izvode na pozori"scaron;nim daskama u na"scaron;oj zemlji. Jedan od očiglednih razloga za njenu slavu je da je djelo domaćeg autora. I sama"nbsp;tematika, na koju već eksplicitno upućuje i"nbsp;naziv "quot;Ja, mahalu"scaron;a"quot; uokviruju bit predstave u ne"scaron;to vrlo specifično, iznimno lokalno, endemično za BiH (ili da"nbsp;se ipak adekvatnije izrazim 'bosansko'). A tema nije"nbsp;te"scaron;ka, nije ratna pro"scaron;lost i po"scaron;ast razaranja. Kao da je jedan od fundamenata na kojima je njena slava zasnovana upravo taj "scaron;to u ovoj, tek od nedavno nezavisnoj"nbsp;zemlji, koja stoga jo"scaron; uvijek intenzivno"nbsp;gradi"nbsp;svoje kulturne tekovine, ovo rijetko"nbsp;ostvarenje koje doslovno prepričava djeliće svakodnevnog života sada (dodu"scaron;e fokusirane na"nbsp;kreativnost i punoću življenja u razbibrigi trača),"nbsp; ne involvirajući"nbsp;život 1992-1995 i neposredno poslije. "nbsp; Pitala sam se o estetskom ukusu publike koja ovacijama pozdravlja"nbsp;tu predstavu. Pitala sam se da li se tu uo"scaron;te može govoriti o estetici, ili ne na sceni ne"scaron;to drugo. I tako, zabavljajući se pisanim djelima pojedinih prilično"nbsp;pametnih osoba naiđoh na vrlo intrigantan pasos kojih bih, analogno temi ovog posta, rado podijelila sa svojim vjernim čitaocima: "nbsp;"nbsp;"nbsp;Smatra se da je, umjesto "quot;lijepog"quot;, postalo "quot;"scaron;okantno"quot; bitna odlika moderne umjetnosti. Ako je savremeni čovjek bolestan i trebaju mu "scaron;okovi, odnosno, ako je (kao "quot;esteta"quot;) do te mjere blaziran da ga može uzbuditi jo"scaron; samo ono "scaron;to "scaron;okira, to jo"scaron; nije dovoljan razlog da bi se umjetnost na "quot;"scaron;okantnom"quot; konstituirala. "Scaron;okantno se može dati na umjetnički i na neumjetnički način. S druge strane, potrebu za "scaron;okantnim ne posjeduje tek moderni čovjek: vječita je ljudska žudnja za tračem, a nju je "scaron;okantno vječito i hranilo. Svako doba ima svoju 'Ledi Četerli'."nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp; "nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp;"nbsp; "nbsp; Ivan Focht, "quot;Uvod u estetiku"quot; Ovim"nbsp;citatom okončala bih svoj dana"scaron;nji post. Želim vam ugodan početak sedmice iako je opet hladno, i ne ba"scaron; kao u februaru, ali je zapadao snijeg. "nbsp;]]> http://www.blogger.ba/komentari/131097/3284999 drsandic Mon, 09 Apr 2012 12:01:05 +0200 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/03#3281948 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/04/03#3281948 http://www.blogger.ba/komentari/131097/3281948 drsandic Tue, 03 Apr 2012 18:11:37 +0200 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/02/03#3111386 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/02/03#3111386 U ovom broju 'Znakova vremena' objavili su mi"nbsp;tekst na temu islamofobije, naravno shvatanje iste s psihoanalitičkog aspekta. Uskoro će biti dostupan online na stranici Ibn Sina instituta. Do tad vas obavje"scaron;tavam o istom, uz prilog rezimea. "nbsp; Politika i paranoja, kao i političke eksploatacije paranoidnih vanjskih anksioznosti"nbsp;zbivaju se ne samo u Sjedinjenim Američkim državama, već i u"nbsp; drugim zemljama... Alan Roland, 2010 "nbsp; "nbsp; Islamofobija s psihoanalitičkog stanovi"scaron;ta podrazumijeva duboku regresiju dru"scaron;tva u rane stadije psihičkog funkcionisanja, shizo-paranoidnu poziciju koju je definisala Melanie Klein. Psihičko funkcionisanje na ovoj razini obilježeno je brutalnim oblicima agresije, te paranoidnom dinamikom koja Drugog postavlja u ulogu neprijatelja koji prijeti egzistenciji, integritetu i cjelovitosti datog subjekta. Iz ovog razloga Drugi je meta violentnog paranoidnog napada. Aktuelna socio-politička arena zapadne civilizacije, vođe paranoidnog stila koji se manipulativnim rječnikom obraćaju ciljnoj populaciji, u značajnoj mjeri utiče na razbuktavanje paranoidne dinamike. Islamofobija se ustoličava kao socijalno favorizirani stav nemuslimanske populacije prema islamu, muslimanima i tekovinama islamske civilizacije. Posljedice paranoidne regresije zapadne civilizacije u odnosu na islam, analogno strukturaciji individue po paranoidnom tipu, vrlo lako mogu rezultirati izrazito negativnim konsekvencama po prijateljske, instinski podržavajuće međuljudske odnose, te dovesti do sukoba katastrofičnih razmjera. Jer, upravo ova problematika Drugosti u istoriji ljudske civilizacije znala se iskazati fundamentom brutalnih epizoda povijesti čovječanstva. Lijeo pozdrav, Dr.S "nbsp; ]]> http://www.blogger.ba/komentari/131097/3111386 drsandic Fri, 03 Feb 2012 11:29:06 +0100 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/01/06#3065679 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/01/06#3065679 Nije samo opis kliničke slike koji nalazimo u psihijatrijskoj literaturi, već je i stvarnost da osobe koje pate od paničnog poremećaja dugo vremena obilaze interniste, posebno kardiologe, prije no "scaron;to dođu do psihijatra. Klinička slika je takva da ih jako brine organsko stanje, a podloga je ekskluzivno psiholo"scaron;ka, koliko god to čudno nekima zvučalo. Iz tog"nbsp; razloga odlučila sam se da napi"scaron;em, u kratkim crtama, osnovne odlike simptomatologije"nbsp;ovog psihičkog poremećaja. Možda nekom skratim lutanja i usmjerim ga na pravu adresu."nbsp;"nbsp; Prema Desetoj reviziji Međunarodne klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja pona"scaron;anja (MKB-10) panični poremećaj (F41.0) svrstan je u grupu neurotskih poremećaja, poremećaja vezanih uz stres i somatoformnih poremećaja (F40-F48). Naziva se i epizodnom paroksizmalnom anksiozno"scaron;ću. Odlikuje ga iznenadno, abruptno izbijanje paničnog straha bez vanjski adekvatnog i vidljivog povoda. Obzirom da ove izuzetno neugodne provale te"scaron;ke anksioznosti (u vidu panika) nisu ograničene ni na koju specifičnu priliku, niti na određeni skup okolnosti, gotovo sasvim su nepredvidivi. Značajno je navesti i da napadi panike ispoljavaju tendencu da se jave nanovo. Svaki put traju kratko, do desetak minuta. Uz panični strah ove osobe doživljavaju vrlo dramatične somatske manifestacije, poglavito one provocirane od strane vegetativnog nervnog sistema koji je prenadražen i hiperaktivan. Tako se uz panični strah javljaju jo"scaron; i iznenadna "quot;lupanja srca"quot;, probadajuća bol ili bol u vidu pritiska u predjelu grudnog ko"scaron;a, osjećaj nedostatka vazduha sve do subjektivnog osjećaja gu"scaron;enja. Gotovo redovni su i vrtoglavica, preznojavanja, crvenilo kože, mučnina, osjećaj utrnuća i/ili slične druge seznacije u pojedinim dijelovima tijela. Neki put kliničku sliku dopunjavaju i znaci derealizacije (subjektivni doživljaj kao da se okolina na neki čudan način izmijenila) ili pak depersonalizacije (subjektivni doživljaj promjena u vlastitoj ličnosti). Van perioda paničnog ataka kod ovih osoba dobija se podatak i da pate od straha da će umrijeti, izgubiti kontrolu i/ili pak poludjeti. Također, kod oboljelog se pojavljuje i čitav niz bihejvioralnih simptoma i znakova. Gotovo uobičajeno je da u stanjima paničnog napada traže da ih se vodi u Hitnu pomoć. Gotovo redovan je i podatak da su odlazeći na brojne ljekarske preglede pregledali kardio "ndash; vaskularni sistem, abdominalne organe, vi"scaron;e puta obavili kompletan osnovni laboratorijski nalaz i druge somatske pretrage. "nbsp;]]> http://www.blogger.ba/komentari/131097/3065679 drsandic Fri, 06 Jan 2012 09:38:27 +0100 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/01/04#3061023 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2012/01/04#3061023 Shizofrenija je vrlo stara bolest. Ispoljava se u vi"scaron;e oblika, od kojih je najteži hebefreni tip. Ovaj oblik shizofrenije naziv je dobio prema grčkoj riječi "bdquo;hebeos"ldquo;, dječak, obzirom da če"scaron;će pogađa dječake. Njena značajna odlika je ta da poremećaj izbija tokom pubertreta, ili pak u ranoj adolescenciji. Također, svojim redovito malignim i deteroirajućim tokom posjeduje tendencu da prouzrokuje ozbiljnu dezorganizaciju ličnosti. "nbsp; "nbsp; ISTORIJAT Klinički opis shizofrenije prvi put u Evropi nalazimo 1809. godine. Istovremeno ga javnosti predočavaju Philip Pinel u Francuskoj i John Haslam u Engleskoj. Krajem XIX vijeka Emil Kraepelin hebefreniju, katatoniju i paranoidnu grupu psihotičnih oboljenja do tada nazivanih demencijom obilježava kao dementia praecox. No, savremena istraživanja upućuju da je Krepelinov koncept dementie praecox po kojoj shizofreniju karatkeri"scaron;u deterioracija, beznađe i pesimizam opovrgnut brojnim studijama koje su utvrdile da osobe sa te"scaron;kim mentalnim oboljenjima mogu da uspostave izvjestan stepen oporavka i da aktivnio učestvuju u istom. Eugen Bleuler 1911. godine ovaj poremećaj naziav shizophrenia, koji je u zvaničnoj upotrebi i u savremenoj psihijatrijskoj praksi. Samim nazivom (schizos-rascjep, phrenos-du"scaron;a), Bleuler akcentira disocijaciju između mi"scaron;ljenja i afekta koja je imanentna ovim bolesnicima. U dana"scaron;nje vrijeme hebefrenija se navodi kao zaseban podtip shizofrenije u obje vodeće svjetske preporuke za klasifikaciju i dijagnostiku mentalnih oboljenja, Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema "ndash; 10. revizija (MKB-10) i američkom Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih oboljenja "ndash; IV edicija (DSM IV). "nbsp; "nbsp; EPIDEMIOLOGIJA Rezultati studija koje se bave ovim izučavanjima često su u međusobnom nesuglasju usljed razlika u definisanju dijagnostičkih kriterijuma, kao i pote"scaron;koća u odabiru adekvatnih metoda postavljanja uzorka istraživanja. Evidentirano je da dječaci če"scaron;će obolijevaju od hebefrenije no djevojčice. Pokazalo se i da incidencija i prevalencija ovog oboljenja koreliraju sa socioekonomskim statusom u smislu da osobe izložene težim uslovima života i pojačanim stresogenim činiocima če"scaron;će razvijaju ovo oboljenje. No, u studijama se navodi i tzv. "bdquo;drift"ldquo; hipoteza tj. da je moguće i to da oboljeli pokazuju tendencu da prelaze u niži socijalni status, te da se stoga veća incidenca ovog oboljenja i nalazi u okvirima istog. "nbsp; "nbsp; ETIOLOGIJA Kao i kod drugih oblikia shizofrenog poremećaja etiologija je i dalje nerasvijetljena. Općenito, u savremenom naučnom minijenju prihvaćena je postavka da u"nbsp; njenom nastanku ulogu imaju kako biolo"scaron;ki, tako i psihosocijalni faktori, s tim da se dominantna uloga u klasičnom psihijatrijskom modelu daje biolo"scaron;kim faktorima. Hipoteze svakako uključuju izvjesnu genetičku dijatezu. S druge strane, mogući uzroci na ovoj razini razmatranja etiologije SCH uključuju i nepovoljne sredinske uticaje u trudnoći i perinatalnom razdoblju. Istraživanja novijeg datuma bave se proučavanjem razvoja moždanih struktura i dolaze do otkrića da je barem u nekim slučajevima poremećen razvoj mozga u fetalnom periodu izvjestan uzrok izbijanja shizofrenih poremećaja, te i hebefrenog podtipa. Od fiziolo"scaron;kih faktora utvrđen je oslabljen protoka krvi u frontalnom režnju, te povećanje dopaminske receptorske aktivnosti u nucleus caudatus-u. Biohemijska istraživanja potvrđuju da su dopaminski neurotransmiterski sistemi od esencijalnog značaja za nastanak SCH. Psihosocijalni pristup ovoj problematici razmatra patolo"scaron;ke roditeljske odnose u porodici u kojoj odrasta dijete (double-bind komunikacija, shizmatični, te devijantni brakovi), kao i stresne događaje za koje se smatra da su od velikog značaja za prvu psihotičnu epizodu, kao i kasnije egzacerbacije koje neminovno slijede kao imanentna odlika hebefrene kliničke slike. "nbsp; "nbsp; OSNOVNE ODLIKE KLINIČKE SLIKE Bolest obično počinje nekarakteristično, podmuklom prodromalnom fazom koja može trajati nekoliko mjeseci. Osoba nerijetko osjeća izmjenu raspoloženja. Često pati i od slobodno flotirajće anksioznosti. Nesanice nisu rijetka propratna pojava. Hipobulija je gotovo redovita pojava u ovom stadijumu oboljenja, tako da ove "nbsp;osobe iznenada postaju iztrazito lo"scaron;i đaci ili studenti, te nerijetko nisu u stanju redovno dovr"scaron;iti redovno "scaron;kolovanje. Također, nemali broj pacijenata u ovoj fazi oboljenja pati i od povremenih halucinatornih doživljavanja mahom akustičnog tipa. Bolesnici osobito skloni senzitivnoj introspekciji nerijetko navode kako su u početku osjećali fenomene depersonalizacije ("bdquo;kao da to vi"scaron;e nisam ja"ldquo; i sl.). Kasnije, razvijenu kliničku sliku obilježava raznolika psihopatolo"scaron;ka simptomatologija: pozitivna i negativna. Patolo"scaron;kim procesom obobito bivaju pogođene emocije, mi"scaron;ljenje, volja i percepcija. Urzano se razvija nivelacije afekta, te defekt emocionalne rezonance "scaron;to se jasno očituje već prilikom prvog pregleda. Značajno je navesti da ovi pacijenti periodično ispoljavaju, paradoksalno, burne i nekontrolisane emocionalne ekscitacije koje, tipično, iznenađujuće brzo spla"scaron;njavaju. Stoga ispoljavaju česte nastupe bijesa, straha ili bezrazložnog smijeha. U odmaklim fazama bolesti oboljele odlikuju i paratimija i paramimija. Funkcija mi"scaron;ljenja o"scaron;tećena je i po formi i po sadržaju. Razvijenu kliničku sliku odlikuju i nekoherentno mi"scaron;ljenje sa gubitkom asocijacija i gubitkom determinirajuće tendencije. U sadržajnom planu nalazimo sumanute ideje uticaja i odnosa. Ovi bolesnici gotovo redovito pate od "bdquo;kozmičkih"ldquo; uticaja (bioenergija, vanzemaljci i sl.). Bizarnost, manirizam, groteskno pona"scaron;anje i grimasiranje također tipično odlikuju hebefreni podtip shizofrenog pormećaja. Bogatu psihopatolo"scaron;ku simptomatologiju odlikuju halucinacije, poglavito akustičnog tipa. Voljno-nagonski dinamizmi značajno su oslabljeni te pate i od ambivalencija sa hipobulijom. Obzirom da je MKB-10 kod nas u zvaničnoj kliničkoj praksi smatra se za shodno predočiti odlike hebefrene shizofrenije (F20.1) u skladu s pomenutim smjernicama: "nbsp; "nbsp; "nbsp; "nbsp; "bdquo;To je oblik shizofrenije kod kojeg se ističu afektivne promjene. Sumanustosti i halucinacije prolazne su i fragmentarne, pona"scaron;anje je neodgovorno i nepredvidivo s čestim manirizmima. Raspoloženje je povr"scaron;no i neprimjereno, mi"scaron;ljenje je dezorganizirano, a govor nekoherentan. Javlja se težnja k socijalnoj izolaciji. Prognoza je obično slaba zbog brzog razvoja i "laquo;negativnih"raquo; simptoma, poglavito izravnanog afekta i gubitka volje. Hebefreniju bi redovito trebalo dijagnosticirati samo u adolescenata i u mladih osoba"ldquo;. "nbsp; "nbsp; "nbsp; "nbsp; "nbsp; SAVREMENE TERAPIJSKE SMJERNICE Danas je evidentno da sam lijek i cjelokupni napredak u medicini ne dovodi do adekvatnih rezultata bez pristupa u liječenju koji podrazumijeva i uključuje kako edukaciju bolesnika (psihoedukacija) tako i rad s obiteljii bolesnika, pa ćak i sa "scaron;irom zajednicom. Psihijatrijski tretman SCH, te i hebefrenog podtipa, obuhvata psihofarmakolo"scaron;ku terapiju i niz psihosocijalnih intervencija. U akutnoj fazi bolesti, ili tokom egzacerbacije već postojećeg shizofrenog procesa, ciljevi psihofarmakolo"scaron;ke terapije podrazumijevaju otklanjanje ili, ukoliko to nije u potpunosti moguće, ublažavanje akutnih simptoma bolesti, te pobolj"scaron;anje psihosocijalnog funkcionisanja bolesnika. U izboru neuroleptika važno je voditi računa o eventualnom ranijem odgovoru na liječenje antipsihotikom, profilu nuspojava tokom ranijeg liječenja, preferiranju određenog medikamenta od strane pacijenta, te o planiranom načinu aplikacije, tj. per os ili parenteralno. Kao prva linija izbora većina eksperata navodi tipične antipsihotike i risperidon. Procjenu potrebe za terapijskom dozom potrebno je učiniti najmanje jednom godi"scaron;nje. Za starije pacijente koji boluju od hebefrene SCH najće"scaron;će se sprovodi doživotna antipsihotična terapija. "nbsp;]]> http://www.blogger.ba/komentari/131097/3061023 drsandic Wed, 04 Jan 2012 18:53:02 +0100 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2011/12/29#3053097 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2011/12/29#3053097 http://www.blogger.ba/komentari/131097/3053097 drsandic Thu, 29 Dec 2011 11:03:21 +0100 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2011/12/20#3030780 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2011/12/20#3030780 Jaron Lanier, tvorac kovanice virtualna realnost i jedan od vodećih intelektualaca i web dizajnera, 2010 godine publicirao je knjigu You're Not a Gadget. Uporedo s Carrovom The Shallows, i pojedinim drugim tekstovima na ovu vrlo aktuelnu i "scaron;kakiljavu temu, i Lanierova knjiga vrlo visoko kotira u svijetu koji prati obilježja produkata Silikonske Doline. Informacije koje tako "lsquo;sporo putuju"rsquo;, i nikako da doputuju do na"scaron;eg komadića zemlje na planeti, kako smo opterećeni drugom, naizgled aktualnijom problematikom strahovito"nbsp;i otužno lokalnoga tipa. Kao stanovnici male i dovoljno beznačajne zemlje da bi se i"scaron;ta pitali, konsultirali, lagano tonemo, ili smo već dovoljno i potonuli, u okvire života, sve vi"scaron;e slične simulaciji istog, zadate nam iz vana. A"nbsp;neskolni informiranju i naučeni sve nesamostalnoijem razmi"scaron;ljanju, prihvatamo servirano nam zdravo za gotovo i ne osvrćemo se ni za čas,"nbsp;i ne zapitav"scaron;i se. Fotografije na"scaron;e djece su na fejsbuku, a parlelno s tim"nbsp;na čuvenom, ah, Zapadu, govori se o potencijalnim krađama identiteta, čovjek iscjepkan na digitalni fragment social networkinga (i kontinuirano diživljavan kao takav!?), muzika uokvirena MIDI digitalnim frejmom, i reducirana da bi se zgodno uklopila u digitalni svijet... Lanier, budući da je od početka rađanja Weba, pa do dana"scaron;njeg dana, na samom izvori"scaron;tu, i u srcu kreacije iste, otvoreno priznaje: Mi izumitelji digitalnih tehnologija smo poput komedija"scaron;a ili neurohirurga na probi,"nbsp;u smislu da na"scaron; rad rezonira s dubokim filozofskim pitanjima; na nesreću"nbsp;ispostavilo se da smo lo"scaron;i filozofi u posljednje vrijeme ... Nekada se smatralo da je dio čovjekove istinske prirode težnja za Znanjem. Kako je konzumacija života preuzela primat, informacija, uporedo s novcem, postala je"nbsp;Bog. No ipak, na pojedincima Svijet o(p)staje. Naravno da nisam sklona negaciji realiteta do te mjere da zagovaram nekori"scaron;tenje/ukidanje mreže (engl. net). No, definitivno jesam stava da moramo ZNATI "scaron;ta je to čime se koristimo svakodnevno, kao produžetak nas samih, i koje su prednosti i koji nedostaci. Tek tada možemo znati "scaron;ta želimo/hoćemo žrtvovati a "scaron;ta ne "ndash; i u skladu s tim i živjeti. Nadam se da se nisam pretjertano raspisala. Nedavno sam predočila i kratki infos o strahovitoj povr"scaron;nosti čitanja i razumijevanja online dostupnih tekstova (posebno ukoliko su obogaćeni linkovima), dok nam Amazon nudi e-čitač Kindle, po dana"scaron;njoj cijeni od 60ak eura! Polako, ali sigurno, bivamo privikavani na digitalizaciju životnih sadržaja, gdje na u"scaron;trb pojedinih "lsquo;kvaliteta"rsquo; kvalitet strada, nekad i u potpunosti. Oprez i Znanje vi"scaron;e su nego nužni. Lijep pozdrav s ove strane monitora J DrS. "nbsp; "nbsp;"nbsp; "nbsp; "nbsp;]]> http://www.blogger.ba/komentari/131097/3030780 drsandic Tue, 20 Dec 2011 15:09:28 +0100 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2011/12/19#3024979 http://psihoterapija.blogger.ba/arhiva/2011/12/19#3024979 Anoreksija je veoma stara bolest, no oduvijek se nije tako zvala. Jasne istorijske zapise o pojavi iste, poznatijoj kao anoreksija mirabilis "nbsp;(svetačka anoreksija), nalazimo u srednjem vijeku kada je za svetice tog toba bilo uobičajeno da se podvrgavaju strogim režimima posta u cilju postizanja visokih stupnjeva duhovnosti, na račun o"scaron;tećivanja i slabljenja tijela. Ovaj mučenički odnos prema tijelu koje se doživljava kao neprijatelj značajna je odlika i anoreksije dana"scaron;njeg doba. "nbsp; Savremeni povijesničari medicine drže da je prvi detaljan opis ove bolesti predočio dr Simon Morton 1689. godine, i to na prikazu dva klinička slučaja koji su zavr"scaron;ila smrću."nbsp; Iako je od početka prepoznata kao psiholo"scaron;ki poremećaj, zbog generalno izrazito negativističnog stava bolesnica i veoma oskudnih introspektivnih kapaciteta, tek 1903. pojavom Pierre Janeta, dolazimo do prvog naučnog doprinosa, nastojanja da se psiholo"scaron;ki proniklne u uzroke ovog vrlo te"scaron;kog oboljenja. Tako Janet anoreksiju definira kao opsesivnu formu odvratnosti prema vlastitom tijelou i upozorio i na to da bolest predstavlja odbijanje pacijentice da preuzme žensku spolnu ulogu. Njegov poznati suvremenik, Sigmund Freud, nije se posebno bavio ovom problematikom. No, u neku ruku slično Janetu, smatrao je ovo oboljenje "bdquo;melanholijom seksualno nezrelih"ldquo;. "nbsp; Dana"scaron;nja psihoanalitička teorija, u grubim crtama, zastupa dvostruko mi"scaron;ljenje o poruci koju anorektična osoba saop"scaron;tava svojim strahovitim tjelesnim simptomima i rigidnim životnim stilom. Jedna grupa, posebno mr"scaron;avost i izostanak menstruacije koja je gotovo redovna propratna pojava anoreksije, sagledavaju kao nesvjesnu želju mlade djevojke za povratkom u djetinjstvo, uz odbacivanje ženskosti zbog nesvjesnog straha od očekivanih negativnih posljedica. S druge strane, pojedini autori psihodinamske orijentacije anoreksiju smatraju očajničkim poku"scaron;ajem da se postane odrasla osoba, pri čemu dolazi do odbacivanja svih onih atributa ženske tjelesnosti kojih se pacijentkinja na nesvjesnom planu strahovito pla"scaron;i. "nbsp; Izbijanje bolesti je teže primijetiti jer se javlja podmuklo i gotovo neprimijetno. Nakon naizgled beznačajne primjedbe o njenom izgledu ili kakvog neugodnog događaja djevojka se povlači iz dru"scaron;tva, postaje nesigurna u sebe, zaokuplja je misao da je debela. Uskoro zna kalorijsku vrijednost svih namirnica, intenzivno vježba, iz prehrane isključuje sve vi"scaron;e namirnica. Na kraju jede samo nekoliko jednostavnih niskokaloričnih jela i sve rjeđe je za stolom s ostalim članovima porodice. Važno joj je samo biti mr"scaron;ava i na taj način sve imati pod kontrolom. Bolest je lako prepoznati kad se klinička slika razvije u potpunosti: "nbsp; DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ANOREKSIJU NERVOZU "nbsp; A)"nbsp;"nbsp;"nbsp; Odbijanje zadržavanja tjelesne težine iznad minimalno normalne za dob i visinu, odnosno gubitak tjelesne težine ispod 85% očekivane ili pak indeks tjelesne mase jednak ili manji od 17.5[1] B)"nbsp;"nbsp;"nbsp; Izražen strah od debljanja unatoč gubitku na težini C)"nbsp;"nbsp;"nbsp; Poremećaj doživljaja veličine i oblika vlastitog tijela, uz neprimjereni uticaj tjelesne težine i oblika tijela na samoprocjenjivanje i poricanje ozbiljnosti aktualne niske tjelesne težine D)"nbsp;"nbsp;"nbsp; Amenoreja, tj. izostanak menstruacije najmanje tri sljedna ciklusa "nbsp; "nbsp; "nbsp;U kliničkoj praksi zapaža se da se anorektičnbo pona"scaron;anje najče"scaron;će manifestuje u obliku restrikcije unosa hrane dijetom ili izgladnjivanjem. Tako neke bolesnice jednu samo jednom na dan, a neke tek nekoliko puta u sedam dana. Vrlo često dijete bivaju propraćene različitim vidovima pretjeranog tjelesnog vježbanja, u vidu npr. ekscesivnog aerobik treninga, jogginga, fitnessa i sl. a sve u cilju gubljenja kalorija. Ne"scaron;to rjeđi tip anorektičnog pona"scaron;anja ispoljava se u vidu stalne dijete uz povremeno prejedanje i, najmanje jednom u sedam dana (a obično i če"scaron;će) či"scaron;ćenje tj. izbacivanje unesene hrane iz tijela samoizazvanim povraćanjem ili kori"scaron;tenjem sredstava za pospje"scaron;ivanje probave (laksativa), klizmi itd. "nbsp; Kao uzročnike oboljenja savremena nauka evidentira duboke poremećaje porodičnih relacija, posebno odnosa majka-dijete, no svakako i socijalne faktore, posebno mass medijske propagandne poruke vitke linjije kao najuzvi"scaron;enijeg cilja i apsolutnog kriterija ljepote. U odnosu majke - dijete nalazimo veliku povezanost pacijentice s majkom koja je vrlo često anksiozna osoba, s ocilacijama u ovom odnosu koje se kreću u rasponu od jake privrženosti do odbacivanja. "nbsp; Anoreksija je veoma ozbiljan poremećaj, čak s mogućno"scaron;ću smrtnog ishoda, jer se djevojke jednostavno ne znaju zaustaviti u mr"scaron;avljenju. Ovo dovodi do ozbiljnih tjelesnih promjena poput: "nbsp; stanja potpune fizičke iscrpljenosti usporenog pulsa niskog krvnog tlaka promjena na koži (suha i ljuskava koža, dlakavost) promjena u krvnoj slici poremećaja elektrolita koji je posebno opasan kod osoba koje uz smanjen unos hrane i povraćaju brojne endokrinolo"scaron;ke promjene demineralizacija kostiju "nbsp; Terapijski, kod većine bolesnica se u početku liječenja nastoji postići bar djelomični tjelesni oporavak. Potom slijedi psihoterapijski tretman tokom kojeg se uklanjaju psiholo"scaron;ki uzroci poremećaja. Liječenje anoreksije redovito je dugotrajan i kompliciran proces. Neophodno je i da se roditelji uključe u isti, jer anoreksija ne prolazi spontano, sama od sebe. "nbsp; Ukoliko su u dilemi oko vlastite djece, roditeljima se preporučuje konsultacija s ljekarom, proučavanje literature o ovom problemu i/ili kontaktiranje neke od udruga roditelja i osoba oboljelih od anoreksije, kako bi dobili adekvatne informacije, podr"scaron;ku, i kako ne bi odlagali suočavanje s ovim problemom ukoliko se ispostavi da je isti prisutan kod njihovog djeteta. [1] Indeks tjelesne mase mjeri se tako "scaron;to se tjelesna težina (u kg) podijeli s kvadratom tjelesne visine (izraženo u metrima) ]]> http://www.blogger.ba/komentari/131097/3024979 drsandic Mon, 19 Dec 2011 10:30:40 +0100